Proizvodnja somborskog sira plod je dugogodišnjeg iskustva, povoljnih klimatskih uslova i kvalitetnih pašnjaka. Somborski sir predstavlja jedini priznati sir od strane Svetske mlekarske organizacije kao autohtoni sir sa prostora bivše Jugoslavije.
U prošlosti se somborski sir proizvodio od isključivo ovčijeg, a danas od mešavine kravljeg i ovčijeg mleka, po tehnologiji koja se čuva kao tajna. Tajnu pripremanja somborskog sira domaćice nisu prenosile ćerkama, jer će se ćerka udati i tajnu odneti iz svog doma, već snajama da bi se tajna sačuvala u porodici.
Somborski trgovci su u 19. veku somborski sir nosili na pijace svih većih gradova tadašnje Austro-Ugarske, a jeo se i na Bečkom dvoru. Proizvodnja somborskog sira, prilagođena industrijskoj tehnologiji, otpočela je 1949. godine u mlekari "Somboled", ali se u ovom preduzeću više ne proizvodi desetak poslednjih godina.
Međutim, u selu Stapar, nedaleko od Sombora, u mlekari "Gulmlek" pre nekoliko godina ponovo je počela proizvodnja somborskog sira u kačici. Vlasnici mlekare, Jelena i Milan Volić, bili su veliki robni proizvođači mleka, a Milanova majka je somborski sir proizvodila za pijačnu prodaju. Vlasnici su odlučili da pokrenu proizvodnju sira, te su pre svega proučili literaturu i prikupili iskustva starih žena sa salaša u okolini Sombora, a zatim su krenuli sa proizvodnjom sira u većim količinama.
U proizvodnom programu mlekare "Gulmlek" trenutno se nalazi 15 vrsta proizvoda koji se mogu kupiti u prodajnom objektu somborske pijace "u lancima". Nakon osvajanja proizvodnje somborskog sira, u ovoj mlekari najavljuju početak proizvodnje bunjevačkog smrdljivog sira.
Informacije o mlekari "Gulmlek" i Somborskom siru mogu se dobiti kod vlasnika gospođe Jelene Volić na telefon 063/8711-824 i gospodina Milana Volića 063/516-987 ili na adresi Kralja Petra I 136 u Staparu.